١٩٨٤ (Croatian) الكرواتية 2008

Sklopio je oči. Ovo je bilo teže nego prihvatiti intelektualnu gimnastiku. To je pitanje kako se poniziti, kako se osakatiti. Mora zaroniti u najgnusniju prljavštinu. Što je najgroznija, najodvratnija stvar na svijetu? Pomislio je na Velikog Brata. Golemo lice (zato što ga je stalno viđao na plakatima, mislio je uvijek da je metar široko) s gustim crnim brkovima i očima koje te prate lijevo-desno, kao da je samo od sebe iskrsnulo njegovu mozgu. Što istinski osjeća prema Velikom Bratu?Čulo se teško bubanje cokula u hodniku. Čelična su se vrata otvorila s treskom. OBrien je ušao u ćeliju. Iza njega bio je časnik voštana lica i crno uniformirani stražari.- Ustaj - rekao je OBrien. - Dođi amo.Winston mu je stao sučelice. OBrien je uhvatio Winstona za ramena svojim jakim rukama i pažljivo ga pogledao.- Razmišljao si kako da me prevariš - rekao je. - Glupo s tvoje strane.Uspravi se malo. Gledaj me u lice.Zastao je, a onda nastavio blažim tonom:- Popravljaš se. Intelektualno je s tobom manje-više sve u redu. Samo što emocionalno nisi postigao nikakav napredak. Reci mi, Winstone - i zapamti, nema laži: ti znaš da ja uvijek mogu prepoznati laž - reci mi, što istinski osjećaš prema Velikom Bratu?- Mrzim ga.- Mrziš ga. Dobro. Onda je vrijeme da prijeđeš i posljednji korak. Moraš zavoljeti Velikog Brata. Nije dovoljno da ga slušaš, moraš ga voljeti.Oslobodio je Winstona i lagano ga gurnuo prema stražarima.-Soba sto jedan - rekao je.